Moj internet dnevnik
xenci
Blog
srijeda, srpanj 23, 2008
Salaam!

Teheran, mjesec mordada, 1987.godina. 17.40h lokalno vrijeme. Tek sam sada uspjela doci (ajme, ovdje nece biti svih slova) do interneta. Zapravo mi je sada gotovo nemoguce napisati sve sto smo vidjeli i dozivjeli u to vrijeme, pa cu morati kratiti. Imam samo sat vremena. 

Put je bio dosta naporan, pogotovo autobusom do Beca. Nije radilo grijanje, pa smo se svi premrli. U Bec smo stigli u utorak u 5h ujutro i prvo se zagrijali s cajem sa rumom. Krenuli smo u 8h, avion je sasvim pun  (Air bus 320). SAm let vrlo ugodan i miran, osim malo neobicnog spustanja. Apustali smo se naime tako brzo da je susjedu od Wendz prokrvario nos. Ni meni nije bilo ugodno, zujanje u usima. I naravno, izlazak iz aviona zahtijeva da sve zene stavimo maramu na glavu. Konrtrola kroz carinu i policiju je bila vrlo brza, a vani nas cekaju nas vodic, Madzid. Madzid je ucio hrvatski jezik u Zagrebu, tako da zapravo vrlo dobro govori nas jezik. Izlazak iz zgrade nasje suocio s vrucinom. Ma bez obzira sto su nam rekli, suha klima i sl., vruce je. 

Autobusom do hotela koji je u centru grada. Tu se prvi put suocimo s pravilima u prometu. Zapravo, nedostatkom pravila. Ima semafora, vecinoma ne rade. I kada rade, nisam jos uspjela skuziti sto je sto. Jer voze kreoz zeleno, narancasto i crveno. Ne postoji pravilo desnoga. Zapravo postoji samo jedno pravilo. Pravilo kacega, odnosno glasnijeg. Tko ima glasniju trubu, taj ima prednost. Pjesaci se snalaze kako znaju.

U hotelu smo se lijepo smjesniti po sobama. U nasoj grupi ima jedan bracni par, koji je zajedno u sobi. Ali su morali to dokazati putovnicom. Tek toliko da se zna. Nema sobe u hotelu bez braka. Provjeravaju.

Popodne smo se lagano prosetali u centru grada. Na ulicama sve i svasta. Od voca, povrca, mesa. Hrana odlicna. Setnja parkom u blizini hotela je navecer vrlo ugodna. Nema vise vrucina. Zanimljivi su musko zenski odnosi. Muskarci sjede zajedno na klupama, zene zajedno. Nema mjesanja. Vrlo rjetki sjede zajedno (oni koji su  u braku). Obozavaju igrati badmigton. Nisam jos vidjela toliko loptica u zraku. Ali zene igraju sa zenama, a muskarci s muskarcima. Ali to ne znaci da komunikacije nema. I tek kakve! Sve se igra i dogovara ocima (oko sokolovo), sto sve to cino jos zanimljivije. Zapravo su svi vrlo ljubazni. Kada s Wendy hodamo ulicom, nas vise manje svi pozdravljaju, naravno primjecuje se da smo strankinje. A njih nema puno ovdje, pogotovo ne zena. Kada pitam za smjer, svi vrlo rado uskoce da objasne, cak i idu dio puta s tobom.

Danas ujutro smo na Teheranskom sveucilistu poslisali predavanje profesora povijesti koji nam je u 2h pokusao sazeti njihovu vise tisucljeca bogatu povijest. Poslije rucka smo otisli u Muzej suvremene umjetnosti u koji na zalost nismo mogli uci jer nije bilo struje (by the way, i u nasom hotelu se to svako malo dogodi). Pa smo produzili do Muzela cilima (to jest tepiha). Ima ih svih vrsta, osim onih letecih (ili nam to nisu rekli).

Sto jos zanimljivo: Kao sto sam vec rekla, promet kaotican. Kada prelazim cestu to vise slici lutriji nego necemu organiziranom. Kada nisam sigurna, pricekam nekog lokalca pa slijedim njega ili nju. Sve zene naravno pokrivene, ima ih jako puno, cak i mladih, potpuno u crnom. Jedna ljepsa od druge. I muskarci dobro izgledaju. Zapravo, vrlo lijepi ljudi. U autobusu se voze odvojeno, jedni ispred, drugi iza. I kad cekaju autobus, cekaju odvojeno. 

I da, danas navecer smo Wendy i ja pozvane na zabavu u rezidenciju hrvatskog veleposlanika ovdje u Teheranu. Tako da sada moram zavrsiti pricu jer se moram ici uredit



xenci @ 15:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9821
Index.hr
Nema zapisa.