Moj internet dnevnik
xenci
Blog
četvrtak, srpanj 17, 2008
Četvrtak, 17.07.2008. Još par dana prije odlaska u Iran.  Zapravo,  još mi uvijek nije jasno kako sam donijela ovu odluku. Saznala neki petak, odlučila u ponedeljak. Odluka donesena preko vikenda. Kako uopće nisam znala što mogu očekivati, počela sam pretraživati internet. I oduševali sam se. Sve što sam pronašla, čula ili vidjela me potpuno oduševilo. Sve informacije koju su dopirale do mene bile su u potpunoj suprotnosti s informacijama koje sam imala o toj zemlji.
Na sastastanku u Kulturnom centru rekli su nam da idemo tamo potpuno otvoreni, brez predrasuda. Tamo sam upoznala gospođu Anitu, koja je u Iranu živjela 40 godina. Pozvala me da dođem kod nje kako bi mogla što više saznati o zemlji u koju putujem. Prošlu subotu otišla sam s Wendy kod nje. Pokazala nam je albume s fotografijama i poslužila čaj na tradicionalan iranski način. Rekla je, tako ćete piti čaj u Iranu. Probala sam i neko posebno pecivo, jakog okusa i mirisa, sa pistacijama. Naravno da nisam zapamtila ime, ali sam zapamtila gdje mogu to kupiti. Predmet broj jedan koji nosim u Zagreb.
Jučer sam se pobrinula za garderobu. Otkrila sam da zapravo nemam ništa što mogu nositi u Iranu.  Na žalost mi moje „Marino Fabianni“ cipele tamo aposlutno ništa ne koriste. Kao ni sve one haljine koje skupljam godinama. Kako za tamo vrijede posebna pravila, pitala sam gdje mogu pronaći nešto primjereno, a da opet izgledam kao da sam pala s Marsa? I poslali su me u indijski shop. I tako sam ja jučer po prvi puta  zakoračila u indijski shop s namjerom kupiti odjevne predmete s kojima mogu u Iran. Prodavačicu sam zamolila: Tražim nešto do gležnjeva , s dugim rukavima i široko (moram priznati da stvarno prvi put koristim ovakve kriterije za kupnju). I u roku od pola sata kupila: jedne duge i široke hlače, jednu suknju i tri tunike. (Cijena sitnica. Za sve ostalo tu je Mastercard.) Čak sam uspjela uskladiti boje. I naravno, za kraj jedna marama za preko glave. Plave boje, da mi ide uz oči.  Obavijestila sam mamu da kad se vratim odjeća pripadne njoj. Da može saditi cvijeće na vrtu u „flower power“ varijanti.
Dragi prijatelji, ništa ne obećajem. Ali potrudit ću se, stvarno ću se potruditi da na ovoj adresi (xenci.bloger.hr) pronađete sviježe informacije s moje avanture. Kako sam saznala, Iran je zemlja u kojoj je najveći broj blogera po broju stanovnika. Ima internet caffee-a. Ima nade.
Još nešto o gradovima koje ćemo posjetiti: Teheran, Isfahan, Yazd, Kashan, Shiraz, Persepolis.
Polazak: ponedeljak, 23.30h autobusom prema Beču, a u utorak u 8h ujutro avionom za Teheran.
Sallallahou alayhi wasallam.
p.s. (Peace be upon him) Tako nekako, naučit ću.
xenci @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9821
Index.hr
Nema zapisa.