Moj internet dnevnik
xenci
Blog
petak, srpanj 25, 2008
Eto me opet. Kako na u hotelu ne radi internet, moram uvijek u internet kafe. A oni su zatvoreni izmedju 13h i 16h, kada obicno imamo ruck i slobodno vrijeme. Osim interneta povremeno nema i struje, ali za kratko.

Idem kronoloski da cete imati osjecaj kako ovdje ide vrijeme. Inace vrijeme ovdje definitivno nije novac, kazu moze za dva sata, ali sam vrlo brzo skuzila da je to zapravo dva dana. Vecera kod ambasadora je bila odlicna, kao u pravoj hrvatskoj kuci.  Inace Teheran lezi na nadmorskoj visini oko 1.000 metara, a razlika izmedju najnije i najvise tocke je oko 900 metara. Od naseg hotela do rezidencije (koja je u svevernom djelu grada) smo se vozili sat i pol. I to ne stajali u redu, nego vozili. Kako smo se priblizavali tom djelu to smo bili sve vise, na kraju negdje na visini oko 1.500 m. Tako da sam cijelo vrijeme osjecala zujanje u usima. Ocito se nisam jos prilagodila na visinu. Wendy svojima porucuje da je ok i da ona nema zujanja u usima. 

Postale smo milijunjasice.  Za 100 eura ovdje dobijes 1.400.000 rijala, ali oni to izrazavaju u tomanima, a to je 140.000 tomana (da se govori manje nula). Za taj novac sam dobila toliko novcanica da ih nisam mogla smjestiti u tri novcanike.  Prva stvar koju sam ovdje kupila je naravno bio sladoled. Imaju odlicne sokove od manga i dinje. Narezu cijelu voce, stave u mikser i eto ga soka. 

Litra benzina ovdje kosta 40 US centi (cca.2 kn). S tim da po toj subvencioniranoj cijeni Iranci mogu kupiti benzina mjesecno za 100 americkih dolara. Sve preko toga cijena je visa 4 puta, otprilike 8 kn. Predlazem da i premijer Ivo Sanader nama u Hrvatskoj svakome subvencionira mjesecno jedan tank po takvoj cijeni. To bi bio potez!

Wendy i ja smo postale strucnjakinjue za marame. Nedostatak smo pretvorile u modni detalj, ali smo ustanovile da je materijal jako bitan. Najbolje su one od bombaza i svile, jer koza dise, a marama istovremeno stiti od vrucine. 

Jucer ujutro smo slusali predavanje o arhitekturi Irana. Kako sam sa sobom imala memory stick, sam je predavac stavio kompletno predavanje (vecinoma slike) na njega. Ukupno 156 mega! Da vam kazem samo najzanimljivije stvari: u matematici algoritam je poimenovan po perzijskom matematicaru koji se zvao Alhorazmi, a alkohol je otkrio Razi (u Evropi kazu Razes) isto tako na ovim prostorijama. Koje ironije!

Jucer popodne smo bili u najvecoj dzamiji u teheranu (dzamija imama Homeinia). Posebni ulazi za zene i muskarce, skidanje cipela. Unutra jako puno ljudi koji samo leze na tepisima, neki odmaraju, neki spavaju. A poslije su nas odveli na jug Teherana (sat i pol voznje) do svetista Abdil-Azim. Prije svetista je maleni bazar, prodaju sve i svasta, sve bljesti, samo sljokice. a za ulazak u svetiste sve moramo stavljali na sebe cador. Znaci nije vise dovoljna samo marama preko kose, nego je potrebno staviti i cador (koji je obicno crne boje). Mi sno dobili cadore kuji su bili u bojama (dosta neutralnima), saznala sam da su to inace cadori koje zene nose doba, a kada idu van, stavljaju crne. Prije nego sto smo usli nas je policajac pregledao, van nije smio viriti ni pramen kose. Najprije nas nisu pustili u svetiste (ne pustaju turiste), ali se nas vodic Hassan dogovorio. Tako da su nas najrpije odveli u muzej, gdje drze stvari stare oko 6.000 godina. I tamo smo morale biti zamotane u cador.  Poslije muzela su nas uveli u to svetiste. Na zalost bi tesko opisala kako to izgleda, unutra sve u staklu, u drobnim komadicima stakla, koji lome svijetlo, kao da sam unutar velike kristalne kuce. Fenomenalno! Na zalost, fotografiranje nije bilo dozvoljeno. Ali vjerujte, jedva sam cekala da izadjem i da skinem taj cador. Po prvi puta sam se osjecala dosta neugodno i nespremno za tako nesto. No, drugi put ce biti jednostavnije (mada se iskreno nadam da nece biti potrebno).

Navecer su nas odveli u restoran, u kojem se swjedi i jede po tepisima. Izgleda kao veliki kreveti, na koje su stavljeni tepisi, izuli smo se i raskomotili, a onda dobili hranu (i to kakvu) i pice (odlican caj). Za desert sladoled. I to ne obican, nego sladoled sa safranom. Ne zelim uopce gubiti rijeci na tome koliko je to dobro.

A danas sam otisla po svoje. Kako smo velika grupa se dosta tesko uskladjujemo, a ja sam po prirodi osoba koja voli slobodu (sto je ovdje bas i tesko prakticirati). Bilo kako bilo, imala sam srecu. Dan prije upoznala sam jednog Iranca, zove se Hassan koji me je pozvao da li idem s njim na planinarenje u planine pokraj Teherana. Znam, vecina vas ce reci da sam luda, ali jednostavno nisam odoljela, obozavam planinarjenje, a danas je ovdje petak (sto je kod nas kao nedjelja). Sa sobom sam uzela i tenisice, tako da to nije predstavljao problem. Odvezli smo se taksijem u sjeverni dio grada (ma otprilike kao da idete na Slijeme) i od tamo poceli hodati prema gore. Bila sam iznenadjena koliko je bilo ljudi. Iranci ocito stvarno vole planinariti. Najprije po sumi, a onda po kamenu i prahu stigli na visinu od vise od 2.000 metara. Usput smo susretali jako puno mladih, koji su isli cak i vise, na 4.000 m. A kad smo stigli gore, ljudi kakav pogled na grad! Bilo bi stvarno steta biti ovdje i ne vidjeti tako nesto. Gore jako puno ljudi, piju caj i druze se. Iranci vole poklanjat stvari, pa smo tako i mi sa sobom uzeli jabuke i banane i tamo ih nudili ostalima. A ostali su nama nudili sto su oni imali sa sobom. Vecini sam bila potpun ekzoticna, pitali su me odakle sam i pozeljeli mi sretan boravak ovdje u Iranu.

Eto, toliko za sada. Za sve one koji bi voljeli vidjeti fotografije, od ovdje to na zalost nije moguce. Ali kad se vratim ce biti na posebnom serveru i svi cete dobiti link. 

Sutra smo zadnji dan u Teheranu, u nedjelju putujemo za Esfahan (450 km odavde). Pokusat cu se jos javiti prije odlaska, ako ne bit ce to iz Esfahana.

Pozdrav svima. 

p.s. Tina, molim ovo s planinarenjem prenesi njezno mojim roditeljima, da se nece zabrinuti. Mozda bolje, pricekaj da se vratim pa cu im ja reci.

p.p.s. Vratila sam se, i sutra sam sa grupom, tako da ste mirni

xenci @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
9876
Index.hr
Nema zapisa.