Moj internet dnevnik
xenci
Blog
nedjelja, srpanj 20, 2008
Još malo i krećemo na put. Zadnja dva dana sam iskoristila za pripreme. Za vse koji me znaju, znaju da to znači prije svega selidba mojih mačaka. Otprilike ako idem na dopust ja, zašto  ne bi i moje mačke. S tim da to nije tako jednostavno kako možda netko to misli. Faza broj jedan: Dovedi auto ispred kuće i upali klimu na najjaće da se auto rashladi (i naravno ostavi ga tako barem 20 minuta). Faza broj dva: Uzmi sve stvari koje će im trebati (mačji wc, hrana, igračke – to jest miševi, oni umjetni) i stavi ih u auto. Faza broj tri: počni loviti mačke po stanu i stavljaj ih u transportere (svako u svoj, naravno). Problem je u tome što su one pametne, pa kada uhvatim prvu, ostale skuže da se događa nešto izvanserijsko pa se  sakriju. Faza broj četiri: pronađi preostale mačke koje su se sakrile i jednu po jednu stavljaj u transportere. Naravno, prva koja je stavljena u svoju kućicu, počne plakati i mjaukati. Onda počnu i sve ostale. Oni koji imate djecu znate o čemu govorim: počne jedno , plaću svi. Problem koji se javlja  kod jedne mačke (Loni) je taj da ne podnosi vožnje. Ona zbog toga ima posebni privilegij: može se voziti na prednjem sjedalu. I tako ih ja, kada uspijem jednu za drugom uloviti, nosim redom u auto, zadnja je Loni, koja uopće nije u transporteru, nego ju kao kraljicu stavljam na prednje sjedalo da leži. Nećete vjerovati, nije se ni maknula s tog sjedala tjekom vožnje.  Nisam sigurna kako bih objasnila policiji, da su me kojim slučajem zaustavili, zašto nije koristila sigurnostni pojas.
Kada su sve mačke u autu (za one koji ne znaju, ima ih ukupno četiri), uzmem i ja svoje stvari i krećemo put Međimurje kod mame i tate (sat i pol vožnje od Zagreba). Tamo ću ih ostaviti tijekom dopusta, kao i svake godine. Putovanje je proteklo razmjerno jednostavno. I kada sam ih jednom pustila u maminoj kući, su se vrlo brzo privikle. Kao i svake godine (ritual koji ponavljam tako svake godine). Jedino kada sam se jučer navečer vratila u Zagreb, vjerujte, trebalo mi je nekoliko čaša vina (ionako će sljedeća dva tjedna biti suša, pa se ne zamaram previše).
Danas popodne sam s Wendy još otišla pogledati flm Persepolis redateljice Marjane Satrapi, koja je odrasla u Teheranu početkom Islamske revolucije. Film je animiran, ali pun emocija i pokazuje onu tužnu stranu Islamske revolucije, ali i onu ljudsku, zabavnu stranu, prije svega snalažljivost u svakim trenucima. Igra u Kino Europa sljedeći tjedan još dva puta. Za one koji su u Zagrebu pa požele pogledati.
Još nisam spakirala stvari, ali je sve pripremljeno. Zapisujem adrese kamo poslati razglednice. Još malo i krećemo.

p.s. Stavila sam jednu fotografiju u galeriju, kao probu, da vidim kako to ide. Fotografirala me mama, koja je s tehnologijom na Vi.
xenci @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9821
Index.hr
Nema zapisa.