Moj internet dnevnik
xenci
Blog
ponedjeljak, srpanj 28, 2008
Teheran smo napustili jucer ujutro u 7h. Dorucak u restoranu na autputu oko 9.30h. Ocekivali smo zadnju rupu na svirali, a docekao nas je odlican restoran, takvi su kod nas rijetki.  U 12h smo dosli u Kashan. Razgledali so grad, parkove, povijesne kuce. Najzanimljive od svega je to da cijelu ovaj put koji sm do sada napravili, svigdj ima vode, i to u obilju. Svi oni koji su mozda ocekivali da je to pustinja i da nema vode su se prevarili. Vode svugdje, u svakom parku fontane, na svim trgovima fontane s vodom za pice. Voda je pitka, svugdje gdje idem pijem vodu iz pipe ili uzimam na trgovima.  Jedini problem Kashana je sto je uzasno vruce. Popeli smo smo se na krov jedne kuce. fotografirali i odmah pobjegli. Temperatura je sigurno bila oko 50 stupnjeva. Lagano smo svi vec umorni od ovog puta, najprije zbog vrucine, ali nismo ni na pola puta. Kad se vratim, trebat ce mi odmor.

Poslije Kashana su nas poslijepodne odveli u selo Abyaneh, nalazi se  u obliznjim planinama na visini od 2.100 metara. Pogodite kome je opet zujalo u usima. Ovo je selo posebno po tome sto su zene tu potpuno ravnopravne s muskarcima. Rade s njima, udaju se dosta kasno (oko 30. godine), a i odjeca im je drugacija. Ne nose crne cadore, nego haljine veselih boja, cak ni haljine im potpuno ne pogrivaju noge. Ovdje je super, posto je temperatura ugodnih 25.  Za vecerom nam dolazi gazdarica hotela u kojem spavamo i svima nam skida marame s  glava. Kaze da je ovdje ona gazdarica te da tu nema cudoredne policije. Jupiii! Slobodno setam po hotelu i izvana bez marame i gle cuda, niti jedan muskarac nije pao u komu zbog pogleda na moju kosu. Poslije vecere sjednemo s drustvom na tepihe, narucimo caj i pusimo nargilu (s okusom naracne i minte). Umjesto case vina. Isto tako, kada smo se vozili prema tom selu smo vidjeli jako puno vojske. Izgleda  (kako su nam rekli) da smo blizu planina u kojima Iranci imaju laborator za razvoj nuklearne enrgije.

Ujutro odlazimo za Yazd, usput stojimo u gradu Naeem. Dosta dugo putujemo za Yazd, kada stignemo popodne smo svi umorni. Smjesteni smo u hotel Orient. Jedino sto je ovdje potrebno naviknuti se je da su nasi i njihovi pojmovi cistoce razliciti. Nevjerojatno na sto se sve covjek navikne kada je primoran. Da mi je sada butelja vina. Naravno da nema. Ima samo dvije vrste piva: ono bezalkoholno i ono s 0,0 posto alkohola.

Za Yazd kazu da je najstariji grad na svijetu, ovdje su ljudi zivljeli u gradu prije 7.000 godina. Za sada smo razgledali samo glavnu dzamiju te mal proselati bazarom. Sutra obilaski i soping. Vec sam skoro tjedan dana u Iranu, a do sada sam uspjela potrositi tek oko 50 eura. Vecina stvari je jeftina, a postala sam strucnjak za cjenkanje. Naucila sam njihove brojeve do deset, tako da kada vidim cijenu, mogu na papir napisati koliko ja nudim i tako to traje. A vecina od njih ima rucne kalkulatore, oni utipkaju cijenu i pokazu, a onda pozovu tebe da ti utipkas svoju.  I nadjete se negdje na sredini, vuk sit i koza cijela.

Eto, sada idem na veceru, popit pivu (onu s 0,0 posto alkohola) i pusit nargilu. Okus jabuke, ova je malo jaca od narance.
xenci @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9821
Index.hr
Nema zapisa.