Moj internet dnevnik
xenci
Blog
četvrtak, prosinac 3, 2009
Dakle, ispunila sam još jedan „to do“ na mojem popisu što trebam napraviti u Americi. Skijanje u Breckenridg-u, kojeg su moji skijaški kolegi odabrali jer u tom trenutku ima najviše otvorenih staza. Doduše, to je bilo tek 15 posto svih koje su na raspolaganju, ali cijeli sam dan skijala svaki put na drugoj stazi. Pa vi izračunajte koliko toga ima! Još kojih 45 minuta odavdje je Vail, na kojem ima toliko staza da možeš skijati cijeli tjedan i nikad ne skijati na istoj stazi.
Ustali smo u 6h, krenuli u 6.30h po još jednog kolega u Denver kroz tipični američki jutarnji „trafic jam“. Na skijalište smo stigli oko 9.30h ujutro. Matt kaže da smo odabrali najbolji mogući dan za skijanje pošto je noč prije padao snjeg. Kad smo stigli na planinu, još je uvijek padao, a rezultat toga su bili pravi zimski skijaški uvjeti. Temperatura je bila oko -15 stupnjeva, zbog izrazito hladnog vjetra kao da je -20. Dobro da me Martina oskrbila pravim skijaškim odjelom: bunda, preko nje jakna koja štiti od vjetra, ispod kacige traka za uši, „neck warmer“ i posebni „grijači“ koje se stave ili u rukavice ili u pancerice.  Izrazito sam bila zahvalna posebice na „neck warmer“ s kojim sam pokrila lice sve preko nosa do očiju. Matt, koji ga nije imao, žalio se da mu se smrznuo nos, a u jednom trenutku nije bio u stanju niti razgovarati jer su mu „obmrle“ usne.
Staze su prekrasne, snjeg je odličan, suh i puhast kao puder i na kojem je puno lakše skijate nego kod nas na mokrom snjegu. Skijali smo na „Peak 7“, „Peak 8“ i „Peak 9“. Kako smo odabrali radni dan, uopće nije bilo gužvi pa sam se ponekad osjećala kao da sam potpuno sama na toj planini. Pravi raj na zemlji!
 Doduše, skijanje na 3.500 metara nadmorske visine (na koliko smo skijali mi) nije baš sasvim jednostavno (barem meni). Glavobolja, brzo umaranje, lagane poteškoće s disanjem...  Pogotovo u drugoj polovici dana sam već dosta teško podnosila visinu uz napor skijanja. Ništa strašno, ali prilično neugodno. Ne znam kako bi bilo da smo skijali na Keystone-u, koji je čak i bliže a skija se na visini od skoro 4.500 metara.
Dečki su me vodili i na tradicionalni američki skijaški ručak: pizza i vruča čokolada. Konzumacija alkohola je ograničena, može se dobiti samo pivo, a i to samo jedno (na osobu) uz predoćenje vozačke dozvole. Dakle, ništa od kuhanog vina i borovnički:)
xenci @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9821
Index.hr
Nema zapisa.