Moj internet dnevnik
xenci
Blog
četvrtak, siječanj 21, 2010
Znam malo je potrajalo... Ali je sada toliko slađe...

Na ovom linku   http://www.kodakgallery.com/gallery/creativeapps/slideShow/Main.jsp?token=643156545114%3A82371690   fotografije, nema još "podnaslova", ali i to stiže preko vikenda. I da, nedostaju još fotografije sa skijanja, ali to kasnije jer nisam slikala mojim fotoaparatom i čekam da mi ih pošalju.

Enjoy!

xenci @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009
Naravno, kiša. Što drugo. Ali kažu da je to dobro za ten:). Uglavnom, doma sam, poslije oko 30 sati nespavanja - trebala sam vratiti i mačke doma... 

Fotografije stižu.

xenci @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 7, 2009
Boulder je krasno mjesto u planinama i živi za svoju univerzu gdje je studirala i Martina. Prošetale smo Pearl Street, glavnom ulicom gdje su dučani, restorani, pivnice i pravi američki barovi. Navečer sam ja provela vrijeme u jednom od tih barova, pijući lokalno "Fat Tire" pivo i razgovarala s barmenom. Upoznala i nekoliko divnih i krasnih ljudi.

Ujutro smo se probudile u snježnoj mećavi, pa smo odlučile što prije vratiti se doma, ako slučajno tamo zatvore ceste. Vrijeme se ovdje u Coloradu mjenja vrlo brzo, pa čak kažu ako želiš da se promjeni vrijeme, pričekaj pet minuta.

Danas popodne pakiranje, navećer večera za moje domačine i ... sutra ujutro na put. Iz Denvera za Washington D.C., onda Munchen, Ljubljana i onda Zagreb...
xenci @ 04:15 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 5, 2009
Vrlo na kratko, jučer sam posjetila najveću pivovaru na svijetu, Coors u Golden-u Colorado, udaljen otrpilike sad vremena od Denvera. Gradi danas ima 18.000 stanovnika, a nekad je bio i glavni grad Colorada. u stvari, bio je glavni grad dok niso sagradili željeznicu koja je išla kroz Denver, a time je i Denver postao glavni grad. 

Golden ove godine slavi 150 godina postojanja (za razliku od onih iranskih gradova koji su bili nekoliko tisuća!!!). Pravi mali rudarski grad je u 19.stoljeću bio ulaz na divlji Zapad. Ovdje su se oskrbili potrebnim stvarima svi oni koji su tražili zlato u planinama Colorada. U blizini je i grob Buffalo Billa.

Dakle, posjetila sam Coors pivovaru, degustrirala tri vrste piva (više ne može jer ovdje jako ozbiljno shvaćaju pretjerano ispijanje).  Većer sam provela u ugodnom društvu Martine i muža Paula te prijatelja Matt-a. Ja sam kuhala većeru. U Americi čak i ja prolazim kao odlična kuharica:).

Martina i ja za pola sata odlazimo u Boulder, gdje je ona studirala (dva sata odavde u planinama) i ostajemo tamo do sutra. A onda će već biti vrijeme za polazak doma...

xenci @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 4, 2009
Upravo sam  s Martinom gledala ždrijeb za SP u nogometu. Martina je vještica! Najprije je pogodila da će USA igrati s Englezima, a onda da će u toj skupini biti i Slovenija. Martina, za šest mjeseci evo ti razloga za razvod!!!

Gledala sam ždrijeb na jednoj američkoj televiziji, gdje su izgleda jako zadovoljni da je u skupini Slovenija. Iskreno, nadam se da ćemo ih potući....

Inače, ovdje je danas jako hladno, preko noči i ujutro bilo je oko -20 stupnjeva, hladan vjetar. Doduše, sunčano, ali izuzetno hladno. Ne pomažu ni rukavice...

Bez obzira, ide se van... Kad se probudi Angelina, idemo u Pivovaru Coors, gdje imaju svaki dan obilaske i degustacije piva. Popodne idemo na degustaciju vina u lokalnoj knjižari. A navečer pripremam večeru. Nešto fino i domaće...
xenci @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 3, 2009
Dakle, ispunila sam još jedan „to do“ na mojem popisu što trebam napraviti u Americi. Skijanje u Breckenridg-u, kojeg su moji skijaški kolegi odabrali jer u tom trenutku ima najviše otvorenih staza. Doduše, to je bilo tek 15 posto svih koje su na raspolaganju, ali cijeli sam dan skijala svaki put na drugoj stazi. Pa vi izračunajte koliko toga ima! Još kojih 45 minuta odavdje je Vail, na kojem ima toliko staza da možeš skijati cijeli tjedan i nikad ne skijati na istoj stazi.
Ustali smo u 6h, krenuli u 6.30h po još jednog kolega u Denver kroz tipični američki jutarnji „trafic jam“. Na skijalište smo stigli oko 9.30h ujutro. Matt kaže da smo odabrali najbolji mogući dan za skijanje pošto je noč prije padao snjeg. Kad smo stigli na planinu, još je uvijek padao, a rezultat toga su bili pravi zimski skijaški uvjeti. Temperatura je bila oko -15 stupnjeva, zbog izrazito hladnog vjetra kao da je -20. Dobro da me Martina oskrbila pravim skijaškim odjelom: bunda, preko nje jakna koja štiti od vjetra, ispod kacige traka za uši, „neck warmer“ i posebni „grijači“ koje se stave ili u rukavice ili u pancerice.  Izrazito sam bila zahvalna posebice na „neck warmer“ s kojim sam pokrila lice sve preko nosa do očiju. Matt, koji ga nije imao, žalio se da mu se smrznuo nos, a u jednom trenutku nije bio u stanju niti razgovarati jer su mu „obmrle“ usne.
Staze su prekrasne, snjeg je odličan, suh i puhast kao puder i na kojem je puno lakše skijate nego kod nas na mokrom snjegu. Skijali smo na „Peak 7“, „Peak 8“ i „Peak 9“. Kako smo odabrali radni dan, uopće nije bilo gužvi pa sam se ponekad osjećala kao da sam potpuno sama na toj planini. Pravi raj na zemlji!
 Doduše, skijanje na 3.500 metara nadmorske visine (na koliko smo skijali mi) nije baš sasvim jednostavno (barem meni). Glavobolja, brzo umaranje, lagane poteškoće s disanjem...  Pogotovo u drugoj polovici dana sam već dosta teško podnosila visinu uz napor skijanja. Ništa strašno, ali prilično neugodno. Ne znam kako bi bilo da smo skijali na Keystone-u, koji je čak i bliže a skija se na visini od skoro 4.500 metara.
Dečki su me vodili i na tradicionalni američki skijaški ručak: pizza i vruča čokolada. Konzumacija alkohola je ograničena, može se dobiti samo pivo, a i to samo jedno (na osobu) uz predoćenje vozačke dozvole. Dakle, ništa od kuhanog vina i borovnički:)
xenci @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 2, 2009
Visinska bolest. Nisam mislila da mogu to dobiti na 1.600 metara nadmorske visine gdje leži Denver. Ali mučnina, vrtoglavica i glavobolja su ipak najbolji pokazatelj da sam ipak razmjerno visoko. Klima je izrazito suha, gotovo da i nema vlage u zraku, pa je zato sunce neizmjerno jako. Moje šminkerske sunčane naočale ovdje su samo za ukras, sunce udara u oči da me peku. Sunce je toliko jako i svjetlo da je preko dana teško fotografirati jer ima previše svjetla.
Pripremam se za skijanje sutra ujutro. Krećemo u 6.30h ujutro, usput još pokupino nekoga u Denveru i idemo prema skijalištu. Treba nam oko sat i pol da dođemo tamo. U dučanu sam danas posudila opremu (skije, štapove i pancerice), a odjelo daje Martina. Kako tamo uvijek puše vjetar, kažu da je najvažnije dobro se zaštititi od vjetra. Krema za zaštitu od sunca je obavezna, rukavice i zaštitna kaciga. Fotoaparat i spremni smo. Za doručak: McDonald's ili sendviš od kikiriki maslaca i marmelade. Hmm, di je ono zelje s krumpirom?
Danas sam provela super dan sa sestričnom Martinom u šopingu. Girls day off! Ujutro najprije Starbucks, pa ona pedikura i manikura, pa onda po šoping centru.  Moram priznati da je puno ugodnije kupovati ovdje. Iz dučana dopire lagana glazba, nešto nalik Sinatre i slično, i poneki božični song. Ništa napadno kao iz naših dučana gdje imaš osjećaj da si na rave party-ju. Prodavačice... To se zove Usluga za velikim U. Prvo žene znaju robu koju prodaju, znaju savjetovati i uopće se ne uvrijede ako isprobavaš 3 sata i onda ništa ne kupiš. Cijene niže no kod nas. Mene osobno najviše je zanimao dučan kojeg kod nas (pa i u Europi) nema. Dvije riječi: Victoria's Secrets!
xenci @ 05:20 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 30, 2009
Dobro jutro svima, ovdje je 8 sati ujutro, krasan, hladan i sunčan dan. Još uvijek imam poremećen ritam pa se mi preko dana spava a ustala bih oko 3 ponoči. Ali preživjela sam svoj prvi dan u Coloradu i evo što ima ovdje.
Najprije samo na kratko o putu: sve ukupno je trajalo skoro 24 sati da sam došla iz Zagreba do kuće u Highlands Ranch-u, gradu u blizini Denvera. Kako sam prije puta uspijela spavati samo dva sata sam već u Frankfurtu bila prilično umorna (u tim situacijama pomaže bijelo vino). Let od Frankfurta do Denvera je trajao 10 i pol sati, preko Islanda i Grenlanda, a snimila sam i ledene ploće.
Ovdje sam u posjeti kod sestrične Martine i njezinog muža Paula te prekrasne desetomjesečne djevojčice Angeline Maje. Grad se zove Highlands Ranch, tipično američko predgrađe velikog grada s istim kućama. Jučer smo prošetali tim gradom, doručkovali i ručali vani kao pravi Ameri. Hrana me je moram priznati iznenadila jer je dosta raznolika i zdrava, puno salate, organskog voća i punozrnatog kruha. Zato su mi i rekli da u Coloradu žive najmršaviji ljudi u cijeloj Ameriki: ovdje nema debelih ljudi jer jedu zdravo a i svi žive zdravo jer se bave nekim sportom. Kako je ovdje samo par kilometara udaljen Rocky mountain (iz kuće u kojoj sam imam odličan pogled), ovdje ljudi skijaju, planinare, bave se alpiniznom, trčanjem, triatlonom, biciklarenjem i što znam čime još. Moram ovdje spomenuti, ali moja sestrična Martina se bavi triatlonom, a bila je i na Ironmanu, što znači da je otplivala 3,8km (1 sat, 8 minuta, 36 sekundi), onda vozila bicikl 180 km (6 sati 20 minuta 52 sekundi), a poslije toga trčala čisto pravi maraton od 42 km (4 sata i 22 minute). Dakle sve ukupno 12 sati, 4 minute i 11 sekundi. Od jednom, bez pauzi i odmora! Svakako pročitajte prošlu rečenicu još jednom!
Moram svakako još spomenuti posebnu „Colorado“ modu, način na koji se odjevaju ljudi (žene i muškarci, a zapravo pogotovo žene). Majica s kratkim rukavima, preko nje zimska jakna ili bunda, a dolje samo kratke hlače (obične ljetne kratke hlače na gole noge) i japanke!!! S tim da je ovdje zima, ima nešto malo snjega, ujutro oko nule a preko dana je jučer bilo 7 stupnjeva. A meni su rekli da uzmem čizme!
Sada idemo na doručak, popodne shopping u Denveru, a u srijedu skijam u Vailu.
xenci @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 28, 2009
Dakle,

mačke su na vikendu, prtljaga spakirana (više manje), putovnica i aviokarta u torbici, a ja idem uhvatit još jedno dva, dva i pol sata spavanja prije odlaska na put. Destinacija: Denver, Colorado.

Se čitamo tamo.

xenci @ 01:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 6, 2009
Ovaj put samo link na fotografije. Jedna slika govori 1000 riječi...

http://www.kodakgallery.com/ViewSlideshow.action?&collidparam=99299516614.496178383114.1254848311118



xenci @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9667
Index.hr
Nema zapisa.